Muzička scena ostala je bez pjevača Ace Babića, koji je preminuo u 52. godini. Vijest o njegovoj smrti objavljena je 23. septembra, a prema informacijama koje su tada prenijeli mediji, preminuo je nakon dugotrajnih zdravstvenih problema.
Na društvenim mrežama odmah su se pojavile brojne poruke prijatelja, kolega i poštovalaca njegovog rada. Mnogi su se prisjetili njegovog karaktera, zajedničkih nastupa i pjesama koje je ostavio iza sebe.

Vijest je brzo odjeknula među ljudima iz muzičkog svijeta, ali i među onima koji su ga pratili samo kao slušaoci. Kada preminu izvođači koji su godinama bili prisutni na pozornicama, gubitak se ne osjeća samo u najužem krugu porodice, nego i među publikom koja je uz njihove pjesme pamtila važne trenutke.
Poruke koje govore o tuzi i zahvalnosti
Među porukama oproštaja izdvojila se jedna koja najbolje sažima raspoloženje onih koji su ga poznavali.
„Ostaće tvoje pjesme, legendo naša.“
U objavama se najčešće ponavljaju riječi zahvalnosti, tuge i nevjerice. Kolege koje su s Acom godinama dijelile pozornicu prisjećaju se druženja i nastupa, a neki ističu da će njegove pjesme ostati najbolji podsjetnik na čovjeka kojeg su poznavali.
Od Bijeljine do Novog Sada
Aco Babić rođen je 13. aprila 1973. godine u Bijeljini, a odrastao je u Ugljeviku. Muzika ga je privlačila od najranijih dana. Kao dječak nastupao je na lokalnim događajima i izvodio pjesme poznatih izvođača, a to interesovanje s vremenom je preraslo u ozbiljan životni poziv.
Bijeljina je grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, a Ugljevik se nalazi u istoj regiji. U manjim sredinama lokalne priredbe i društvena okupljanja često su prva prilika da mladi talenti steknu hrabrost za nastup pred publikom.
Njegov put nije uvijek bio jednostavan. Početkom devedesetih godina otišao je u vojsku, a kasnije je odlučio napraviti veliki zaokret i posvetiti se onome što je najviše volio – muzici. Preselio se u Novi Sad, gdje je pokušao izgraditi karijeru i pronaći svoje mjesto na muzičkoj sceni.
Novi Sad, grad na sjeveru Srbije smješten na Dunavu, poznat je kao kulturni centar, pa je za mnoge muzičare predstavljao mjesto na kojem su se mogli okušati i upoznati scenu.
Od bubnjara do pjevača
U Novom Sadu Aco je najprije svirao bubnjeve u jednom bendu. Vrlo brzo pokazalo se da ga mnogo više privlači pjevanje, pa je postepeno počeo nastupati kao vokal. Publika je prepoznala njegovu energiju i način interpretacije.
Prelazak iz pratećeg sastava u prvi plan nije rijetkost u muzici, ali zahtijeva hrabrost i sigurnost pred publikom.
Nastupao je i kao predgrupa poznatim izvođačima, čime je sticao iskustvo, kontakte i sve veću popularnost. Kasnije je nastavio karijeru kao samostalni izvođač. Za ljude koji su ga poznavali muzika nije bila samo posao, nego sastavni dio života i način na koji je komunicirao s publikom.
Posljednji ispraćaj u Novom Sadu
Sahrana Ace Babića zakazana je u Novom Sadu, gradu koji je imao važnu ulogu u njegovom životu i muzičkoj karijeri. Upravo tamo je proveo veliki dio profesionalnog života, upoznao brojne kolege i izgradio krug ljudi s kojima je dijelio ljubav prema muzici.
Za porodicu i prijatelje ispraćaj će biti jedan od najtežih trenutaka, ali i prilika da se okupe i još jednom prisjete svega što je Aco ostavio iza sebe.
Muzika kao trajna uspomena
Smrt Ace Babića označila je kraj jednog životnog i muzičkog puta. Ono što je snimljeno i otpjevano i dalje ostaje dostupno publici, pa će njegove pjesme nastaviti živjeti među ljudima koji su ih slušali.
Oni koji žele da ga se prisjete to mogu učiniti upravo kroz njegove pjesme, jer muzika često ostaje jedan od najtrajnijih načina da se sačuva sjećanje na umjetnike.
Porodici će ostati uspomene na čovjeka kakav je bio izvan scene, dok će ga kolege pamtiti kao muzičara s kojim su dijelili brojne nastupe i važne trenutke. Aco Babić otišao je u 52. godini, a prijatelji, kolege i publika kroz pjesme i sjećanja čuvaće trag koji je ostavio tokom godina provedenih uz muziku.






