Otišla je u Švicarsku da sama odluči o kraju života: Posljednji zagrljaj s unukom bio je najteži trenutak

Postoje oproštaji za koje niko nikada nije spreman. Jedan takav dogodio se u porodici Griffiths, kada je Geaynor posljednji put zagrlila svog trogodišnjeg unuka prije nego što je krenula na put iz kojeg se više neće vratiti. Teško bolesna žena otputovala je iz Velike Britanije u Švicarsku, gdje je odlučila okončati svoj život. Njena porodica bila je uz nju do samog kraja, a posljednje riječi koje je uputila unuku ostale su im zauvijek urezane u sjećanje.

Geaynor Griffiths bolovala je od bolesti motornog neurona, teške i neizlječive bolesti koja je veoma brzo napredovala. Kako joj se zdravstveno stanje pogoršavalo, postajala je sve uvjerenija da ne želi čekati posljednju fazu bolesti.

Dijagnoza joj je promijenila život

Sve je počelo problemima s nogom i osjećajem slabosti. U oktobru prošle godine Geaynor je dobila dijagnozu bolesti motornog neurona.

Njeno stanje počelo se pogoršavati mnogo brže nego što je porodica očekivala. Već nekoliko mjeseci kasnije bila je primorana koristiti invalidska kolica, a bolest je postepeno zahvatila i druge dijelove tijela.

Posebno joj je teško padalo to što više nije mogla normalno hodati niti provoditi vrijeme s unukom onako kako je željela.

Porodica je gledala kako žena koja je nekada bila aktivna i zdrava postaje sve slabija. Počeli su problemi s rukama, disanjem i svakodnevnim aktivnostima.

Geaynor je osjećala da gubi kontrolu nad vlastitim tijelom.

Posljednji zagrljaj s trogodišnjim unukom

Prije odlaska iz porodičnog doma u Kentu, Geaynor se morala oprostiti od trogodišnjeg unuka Rorija.

Taj trenutak bio je posebno težak za cijelu porodicu.

Zagrlila je dječaka i rekla mu da ga voli „do Mjeseca i nazad“. Njena kćerka Emi kasnije je priznala da je upravo taj oproštaj bio jedan od najtežih trenutaka kroz koje su prošli.

Porodica je znala da bi, da je ostala u Velikoj Britaniji, možda mogla provesti još nekoliko dana s unukom. Ipak, Geaynor je bila odlučna u svojoj namjeri.

Dok su drugi putnici na aerodromu Gatwick putovali na odmor ili poslovna putovanja, porodica Griffiths krenula je na svoj posljednji zajednički put.

Putovanje je bilo izuzetno teško

Zbog teškog zdravstvenog stanja, Geaynor je već bila veoma slaba.

Osoblje na aerodromu moralo joj je pomagati pri svakom pomjeranju i izlasku iz invalidskih kolica. Njena porodica kasnije je opisala putovanje kao fizički i emocionalno veoma teško.

Nakon dolaska u Švicarsku otišli su u kliniku Pegasos.

Uz Geaynor su bili njen suprug Geri, s kojim je provela 42 godine u braku, te njihovo dvoje djece, Emi i Alex.

Porodica je imala priliku provesti posljednje trenutke zajedno.

Odluku je donijela sama

Nekoliko dana prije puta Geaynor je porodici ostavila pismo koje je željela da otvore tek nakon njene smrti.

U njemu je naglasila da je odluka bila isključivo njena.

Željela je da njeni najbliži znaju koliko ih voli, ali i da razumiju zbog čega je odlučila da više ne želi nastaviti živjeti s bolešću koja joj je svakim danom oduzimala sve više.

Prisjetila se svog života, porodice, putovanja i godina koje je provela sa suprugom.

Najviše ju je boljelo saznanje da neće moći uživati u penzionerskim danima koje su zajedno planirali.

Posljednja želja porodici

Geaynor je prije smrti porodici uputila još jednu važnu poruku.

Zamolila ih je da nastave njenu borbu za promjenu zakona u Velikoj Britaniji koji se odnosi na asistirano umiranje teško oboljelih osoba.

Njena porodica smatra da je upravo zbog postojećeg zakonodavstva morala napustiti svoju zemlju kako bi donijela odluku o kraju života.

Zbog toga sada žele nastaviti javno govoriti o njenom slučaju.

Njen sin Alex, koji radi u hitnoj medicinskoj službi, rekao je da je tokom svog posla svjedočio teškim posljednjim fazama života kod brojnih pacijenata.

Iako je putovanje u Švicarsku opisao kao najtežu stvar koju je ikada uradio, smatra da je njegova majka posljednje trenutke provela okružena ljudima koje je voljela.

Porodica nastavlja njen put

Nakon njene smrti, porodica Griffiths odlučila je nastaviti zalaganje za promjene zakona za koje se Geaynor borila do posljednjeg dana.

Njena priča ponovo je otvorila veliku raspravu u Velikoj Britaniji o pitanju prava teško oboljelih ljudi da sami odlučuju o završetku svog života.

Za njenu porodicu, međutim, iza svih političkih i zakonskih rasprava ostala je prije svega velika lična bol.

Ostao je posljednji zajednički let, posljednji razgovori i jedan zagrljaj koji će pamtiti cijeli život.

Zagrljaj bake koja je svom malom unuku, ne znajući koliko će on jednog dana razumjeti taj trenutak, posljednji put rekla koliko ga voli – do Mjeseca i nazad.