.png)
Britanski list The Times objavio je tvrdnje prema kojima je Aleksandar Vučić navodno razmatrao mogućnost nasilnog osporavanja izbornog poraza u Srbiji. Od takvog scenarija, kako se navodi, odustao je nakon ubjedljive pobjede Studentske liste.
Optužbe su iznijeli bivši visoki policijski zvaničnik, evropski parlamentarac i predstavnik studentskog pokreta. Za sada, međutim, nisu javno predstavljeni dokazi koji bi potvrdili da je Vučić naredio pripremu državnog udara.
Tvrdnje ovakve vrste spadaju među najteže koje se mogu iznijeti u političkom životu jedne države. Odnose se na pitanje hoće li izborna volja građana biti poštovana, a to je u svakom demokratskom sistemu osnovni uslov legitimiteta vlasti. Zato zahtijevaju pažljiv pristup i jasno razlikovanje onoga što je izrečeno od onoga što je dokazano.
Šta se događalo u izbornoj noći?
Bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević izjavio je za The Times da je u centru Beograda bilo raspoređeno približno 4.000 policajaca. Uz njih je, prema njegovim riječima, bilo i oko 3.000 ljudi koje je opisao kao pristalice vlasti spremne na fizičke obračune.
Vulević smatra da je takav raspored ukazivao na mogućnost odbijanja izbornih rezultata. Riječ je o njegovoj procjeni, a ne o utvrđenoj činjenici.
Sandro Gozi, zastupnik u Evropskom parlamentu, također je govorio o zabrinjavajućim informacijama koje su tokom izbornog dana stizale iz diplomatskih krugova. Detalji tih informacija u izvoru nisu navedeni.
Predstavnik Studentske liste Radomir Saičić iznio je tvrdnju da je postojao plan za osporavanje rezultata u slučaju da izborna razlika bude mala. I ta tvrdnja za sada ostaje na nivou izjave sagovornika britanskog lista.
Odgovor Vučićeve glasnogovornice
Vučićeva glasnogovornica ponudila je drugačije objašnjenje. Prema njenim riječima, policijske snage bile su raspoređene zbog opasnosti od nasilja demonstranata.
Tako se u javnosti nalaze dva potpuno različita tumačenja istog rasporeda snaga u centru Beograda. Nijedno od njih, prema dostupnim podacima, nije nezavisno potvrđeno.
Ko je navodno zvao Vučića?
Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje da je Vučić primao telefonske pozive u kojima je upozoren da ne pokušava osporiti izbornu volju građana. Prema pojedinim sagovornicima Timesa, takva upozorenja mogla su stići od evropskih zvaničnika.
Spominjalo se i ime Viktora Orbana, ali nema potvrde da je bivši mađarski premijer zaista intervenisao. Ni identitet navodnih sagovornika ni sadržaj njihovih razgovora nisu nezavisno potvrđeni.
Zbog toga se ne može tvrditi da je neki strani političar spriječio državni udar. Za takvu tvrdnju, barem za sada, nema provjerljive osnove.
Šta ostaje otvoreno
Ako se navodi potvrde, riječ je o događajima koji zahtijevaju ozbiljnu institucionalnu istragu. Ako se pokaže da takav plan nije postojao, provjerljivi dokazi i odgovori potrebni su i da bi se otklonile ozbiljne sumnje.
Otvorena pitanja su sljedeća:
- ko je naredio raspoređivanje policijskih snaga u centru Beograda,
- na osnovu kakvih sigurnosnih procjena je to učinjeno,
- kakve su informacije nadležni imali u izbornoj noći,
- ko je, ako je iko, pripremao scenarij osporavanja rezultata.
U demokratskim državama takve provjere obično provode nezavisno tužilaštvo, parlamentarna tijela ili druge nadzorne institucije, a njihovi nalazi trebaju biti dostupni javnosti.
Kako čitati ovakve navode
Izjave bivših funkcionera, političara i predstavnika pokreta koji su dio izborne utakmice važan su dio javne rasprave, ali same po sebi nisu dokaz. Razlika između navoda, procjene i utvrđene činjenice je presudna. Navod postaje činjenica tek kada ga potvrde dokumenti, svjedočenja ili nezavisne institucije.
Isto vrijedi i za objašnjenja koja dolaze s druge strane. Tvrdnja da je policija bila raspoređena zbog mogućeg nasilja također je izjava koja čeka provjeru. Pouzdanu sliku moguće je steći tek kada se uporede različiti izvori i kada nadležni iznesu svoje nalaze.
Izbori su način na koji građani odlučuju kome povjeravaju vlast, a priznavanje izbornog rezultata jedan je od temelja demokratskog poretka. Zato se pitanje ne svodi samo na to da je poraz priznat, nego i na to postoji li stvarna osnova za tvrdnje da se razmatralo nešto drugo.
Do sada su javnosti dostupne uglavnom izjave i procjene sagovornika The Timesa, kao i suprotno objašnjenje Vučićeve glasnogovornice. Bez dokumenata, svjedočenja pod zakletvom ili nezavisne provjere, ostaje nejasno šta se zaista događalo u izbornoj noći.
Izvori navedeni uz izvornu vijest: The Times, N1 Hrvatska, Oslobođenje (28. oktobar 2026) i Associated Press (27. oktobar 2026).
