Home Estrada “BIO SAM SA 300 ŽENA” Halid Muslimović oduvek je važio za velikog...

“BIO SAM SA 300 ŽENA” Halid Muslimović oduvek je važio za velikog zavodnika, ali svojim piznanjem sve je iznenadio: Otkrio imena poznatih dama

920
0

Pjevač Halid Muslimović objavio je autobiografiju pod naslovom “Mene je učilo vrijeme”, u kojoj govori o muzičkoj karijeri, ličnim tragedijama i kontroverzama, ali i o porodičnim odnosima. Posebnu pažnju privlače dijelovi o njegovoj ćerki Eni i sumnjama u očinstvo.

Knjiga obuhvata više od četiri decenije rada jednog od najpoznatijih izvođača narodne muzike na prostoru bivše Jugoslavije. Muslimović u njoj ne govori samo o uspjesima nego i o borbama koje su obilježile njegov životni put.

“BIO SAM SA 300 ŽENA” Halid Muslimović oduvek je važio za velikog zavodnika, ali svojim piznanjem sve je iznenadio: Otkrio imena poznatih dama
Izvor: izvorno.info

Više od zbirke anegdota

Autobiografije javnih ličnosti čitaocima često nude drugačiju sliku od one koju poznaju sa pozornice i s ekrana. Kod Muslimovića je to posebno izraženo, jer knjiga nije samo niz sjećanja sa estradne scene.

Ona prati i put kroz kulturu i tradiciju narodne muzike, koje su, kako se navodi, oblikovale njegovu karijeru. Poznat po emotivnoj interpretaciji, pjevač je knjigu iskoristio da podijeli trenutke koji su oblikovali njegov identitet, ali i da progovori o društvenim normama i očekivanjima koja su mu često bila nametana.

Ljubavne avanture i gostovanje u “Amidži šou”

Autobiografija se osvrće i na brojne ljubavne veze, koje su, kako se navodi, nosile i strast i tugu. O tome je govorio i tokom gostovanja u emisiji “Amidži šou”.

Tada je priznao da je u svakom gradu imao obožavateljice. Njegova izjava da je “u svakom gradu čekala poneka” ostavila je snažan utisak, a ukazuje na popularnost koju je uživao tokom karijere.

Odnos sa ćerkom Enom

Jedna od najosjetljivijih tema u knjizi jeste odnos s ćerkom Enom. Taj odnos, kako se navodi, bio je obilježen nesuglasicama i postao je središnja tačka njegovog emotivnog preispitivanja.

Muslimović opisuje kako je saznao za sumnje u njeno očinstvo. To ga je, prema njegovim riječima, nateralo da preispita porodične vrijednosti i odnose, kao i okolnosti braka i razlaza s Eninom majkom.

“Uskoro ću od tetke svoje druge supruge saznati da dete verovatno nije moje”, piše Halid.

Ta rečenica otvara jedno od najbolnijih poglavlja knjige. Ona pokazuje koliko su ga ta saznanja pogodila, ali i koliko su uticala na njegovo shvatanje sebe kao oca.

Ideja o DNK testiranju i zabrana viđanja

Potraga za istinom, prema autobiografiji, dodatno ga je emotivno iscrpila. Želja da dobije odgovor dovela ga je do ideje o DNK testiranju, kojim bi potvrdio ili otklonio svoje sumnje.

DNK analiza danas je poznat način utvrđivanja biološkog srodstva. Ipak, odluka o takvom testu u porodici gotovo uvijek nosi i emotivne posljedice, jer se ne tiče samo činjenica nego i povjerenja među najbližima.

Stvari su se, međutim, dodatno zakomplikovale. Ena je, nakon što je svoju majku obavijestila o njegovoj namjeri, zabranila da se viđaju.

Tako je pokušaj da razjasni nedoumice, kako se vidi iz knjige, otežao uspostavljanje veze s ćerkom. Ona je, prema njegovim navodima, daleko od njega, ali i dalje duboko u njegovom srcu.

Šta knjiga govori o očinstvu i otvorenosti

Muslimović kroz ove dijelove pokazuje da očinstvo nije samo pitanje fizičke prisutnosti. Emocionalna veza između roditelja i djeteta, kako proizlazi iz njegove priče, mnogo je složenija i osjetljivija.

Autobiografija je zato i pokušaj da se javno progovori o temama o kojima se često šuti, poput porodičnih nesporazuma, sumnji i teških odluka. Takva otvorenost, kada dolazi od javne ličnosti, često podstiče šire razgovore o porodičnim odnosima i emocijama.

Šta to znači za čitaoce

U vremenu kada se sve više govori o mentalnom zdravlju i porodičnim odnosima, ovakve ispovijesti mogu poslužiti kao povod za razmišljanje. Mnogi čitaoci u njima prepoznaju vlastita iskustva i shvataju da se s nelagodnim pitanjima ne suočavaju sami.

Stručnjaci za porodične odnose općenito savjetuju da se teške teme otvaraju mirno i bez optužbi, uz spremnost da se čuje i druga strana. Kada samostalno ne ide, pomoć savjetovališta ili psihologa može biti koristan korak.

Ranjivost se u tradiciji u kojoj je pjevač stasao često ne doživljava kao snaga. Zato Muslimovljeva spremnost da govori o sumnjama i unutrašnjim borbama može biti značajna i za one koji o sličnim stvarima šute.

Knjiga “Mene je učilo vrijeme” tako nudi pogled iza scene jednog od najomiljenijih pjevača, u kojem se pored muzičkih uspjeha otkriva i čovjek sa svim svojim slabostima, sumnjama i nadama.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here