Penzioni sistem u Bosni i Hercegovini suočen je s ozbiljnim izazovima, upozoravaju ekonomisti. Sve veći broj penzionera, spor rast zaposlenosti i velika razlika između prikupljenih doprinosa i novca potrebnog za isplatu penzija otvaraju pitanje njegove dugoročne održivosti.
Stručnjaci ističu da će bez jačanja privrede, većeg broja radnih mjesta i reformi biti sve teže osigurati stabilne isplate penzija u godinama koje dolaze.
Skoro koliko zaposlenih, toliko penzionera
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini evidentirano je 852.603 zaposlene osobe, dok penziju prima 767.156 građana. To znači da na jednog penzionera dolazi tek oko 1,11 zaposlenih koji svojim doprinosima učestvuju u finansiranju sistema.
Stručnjaci takvu strukturu ocjenjuju kao veliki izazov, naročito zato što broj penzionera raste, a tržište rada ne bilježi dovoljno snažan rast zaposlenosti.
Najizraženiji problem prisutan je u Republici Srpskoj, gdje je penzionera više nego osiguranih radnika. Evidentirano je 290.479 osiguranika, dok pravo na penziju ostvaruje 296.751 osoba. U ove podatke uključene su različite kategorije osiguranika: zaposleni, poljoprivrednici, samozaposleni i dobrovoljni osiguranici.
U Federaciji BiH situacija je nešto povoljnija, ali i dalje zahtijeva pažnju. Tamo je evidentirano 547.364 zaposlenih i 473.402 penzionera, odnosno približno 1,15 zaposlenih na jednog penzionera.
Razlika od više od milijardu maraka
Dodatni problem je razlika između novca koji se prikupi doprinosima i ukupnih sredstava potrebnih za penzije. U Federaciji BiH se doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje od januara 2020. godine uplaćuju direktno u budžet, a ne na poseban račun Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Za isplatu penzija u ovoj godini potrebno je oko 4,42 milijarde KM. Istovremeno se očekuje da će se kroz doprinose prikupiti približno 3,27 milijardi KM. Razlika od oko 1,15 milijardi KM treba se osigurati iz budžeta.
Upravo ta razlika izaziva zabrinutost. Postavlja se pitanje koliko će sistem moći odgovoriti na buduće obaveze ako prihodi budu manji od očekivanih ili ako troškovi dodatno porastu.
Šta predlažu ekonomisti
Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje upozorava da postojeći način finansiranja može predstavljati rizik za dugoročnu stabilnost penzionog sistema. Prema njegovoj ocjeni, velika izdvajanja iz javnih sredstava za penzije sužavaju prostor za ulaganja u druge važne oblasti, poput razvoja privrede, infrastrukture i novih radnih mjesta.
Kao jedno od ključnih rješenja navodi se povećanje zaposlenosti i stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja. Stručnjaci upozoravaju i da problemi velikih privrednih sistema te gubitak radnih mjesta direktno pogađaju penzioni fond, jer manje zaposlenih znači i manje prihoda od doprinosa.
Profesor Nikola Papac s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru smatra da je neophodan sistemski odgovor na nedostatak radne snage. Među mogućim mjerama navode se smanjenje rada na crno, prilagođavanje poreske politike, podrška samozapošljavanju, razvoj novih oblika zapošljavanja i reforma penzionog sistema prema modelima koji se primjenjuju u državama Evropske unije.
Jedan od važnih ciljeva, prema mišljenju stručnjaka, treba biti i stvaranje uslova za povratak dijela radne snage iz inostranstva.
Ustavni sud Federacije BiH i nova neizvjesnost
Dodatnu neizvjesnost donosi postupak pred Ustavnim sudom Federacije BiH koji se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, usvojene u januaru 2026. godine. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela je trećina zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.
Jedno od spornih pitanja su različiti iznosi penzija za osobe koje su pravo na penziju ostvarile s manje od 20 godina staža. Prema važećim odredbama, osobe koje su pod tim uslovima pravo na penziju ostvarile od 1. januara 2026. godine primaju 451 KM. Osobe koje su se ranije penzionisale pod istim uslovima primaju 692 KM.
Ako odluka Ustavnog suda dovede do promjena u načinu obračuna ili zahtijeva dodatna izdvajanja, to bi moglo značiti nova opterećenja za sistem koji je već pod pritiskom.
Šta to znači za građane
Penzije se u velikoj mjeri finansiraju doprinosima onih koji trenutno rade, pa su broj zaposlenih i visina uplaćenih doprinosa ključni za stabilnost isplata. Zato se stručnjaci u svojim upozorenjima vraćaju na isto pitanje: kako povećati zaposlenost i osigurati da što više radnika bude prijavljeno i osigurano.
Za sadašnje penzionere ključno je da se isplate nastave redovno, dok za one koji tek ulaze na tržište rada ili će se penzionisati u narednim godinama odgovori na ova pitanja određuju kakav će sistem zateći. Odluke o reformama i ishod postupka pred Ustavnim sudom bit će važni za daljnji razvoj situacije.
