.png)
Srpska doktorka upozorila je da pojedine namirnice koje mnogi redovno konzumiraju, ako se jedu često i u velikim količinama, mogu predstavljati ozbiljno opterećenje za organizam. Posebno je izdvojila dvije vrste hrane koje, kako kaže, lično izbjegava.
Prema njenim riječima, najveći problem su namirnice bogate zasićenim mastima, soli i aditivima, naročito kada su industrijski prerađene.
Zašto je važno o tome govoriti
Prerađena i masna hrana duboko je ukorijenjena u navikama mnogih porodica, od doručka do večere. Upravo zato se njen uticaj na zdravlje često podcjenjuje, jer posljedice ne dolaze preko noći, nego se godinama polako nakupljaju.
Prerađeno meso na prvom mjestu
Prva grupa na koju je skrenula pažnju jesu različite vrste prerađenog mesa, poput salama, kobasica i sličnih proizvoda.
Takvi proizvodi, objašnjava se, često sadrže velike količine soli, zasićenih masti i raznih dodataka. Ti dodaci služe za produženje roka trajanja, poboljšanje ukusa ili izgleda proizvoda.
Prekomjeran unos soli, kako se općenito zna, povezuje se s povišenim krvnim pritiskom, a on je jedan od važnih faktora rizika za srčane bolesti i moždani udar.
Zbog svega toga doktorka preporučuje da se njihova konzumacija ograniči i da se, kad god je moguće, bira manje prerađena hrana.
Masne namirnice s mnogo holesterola
Drugu grupu čine proizvodi s veoma visokim udjelom masti i holesterola. Doktorka navodi da česta konzumacija takvih namirnica može doprinijeti povećanju nivoa LDL holesterola, takozvanog „lošeg“ holesterola.
Holesterol je masnoća koja se prenosi krvlju, a njegov višak može se taložiti na zidovima krvnih sudova. Zato se vrijednosti LDL holesterola smatraju važnim pokazateljem zdravlja srca i krvnih sudova.
Rizik je veći kod osoba koje već imaju određene faktore rizika za kardiovaskularne bolesti. Zato naglašava da nije važno samo koliko jedemo, nego i kakve namirnice svakodnevno unosimo.
Nije svaka mast ista
Masti su organizmu potrebne, ali među njihovim izvorima postoji velika razlika. Zasićene i trans-masti uglavnom se savjetuje ograničiti. Nezasićene masti iz maslinovog ulja, orašastih plodova, sjemenki i ribe mogu biti dio uravnotežene ishrane.
Potpuno izbacivanje svih masti stoga nije cilj. Mnogo je važnije napraviti kvalitetniji izbor i smanjiti unos industrijski prerađenih proizvoda.
Umjerenost umjesto zabrana
Doktorka ističe da pojedinačna namirnica sama po sebi ne određuje zdravlje čovjeka. Dugogodišnje loše prehrambene navike, međutim, mogu povećati rizik od različitih zdravstvenih problema.
Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti količini soli, šećera, zasićenih masti i prerađene hrane u svakodnevnoj ishrani. Mnogo bolji izbor su svježe namirnice, povrće, voće, cjelovite žitarice, kvalitetni izvori proteina i zdrave masti.
Šta to znači u praksi
Poruka nije da se određena hrana mora potpuno izbaciti iz jelovnika, već da ne treba da bude svakodnevna navika. Jedna porcija prerađenog mesa ili masnijeg obroka sama po sebi neće narušiti zdravlje, ali ono što se jede iz dana u dan ostavlja trag.
Male promjene, poput zamjene dijela prerađenih proizvoda svježim mesom, jajima, mahunarkama ili povrćem, dugoročno su održivije od naglih i strogih zabrana.
Jedan od jednostavnih koraka jeste čitanje deklaracija na proizvodima. Što je lista sastojaka duža i što više sadrži dodataka, to je proizvod obično više industrijski obrađen. Kad god je moguće, vrijedi birati namirnice koje su što bliže svom prirodnom obliku.
Isto važi i za pripremu hrane kod kuće. Kuhanje od svježih namirnica daje mnogo veću kontrolu nad količinom soli i masti nego gotovi proizvodi.
Važan je cjelokupni način ishrane
Umjesto oslanjanja na jednu „zabranjenu“ ili „čudotvornu“ namirnicu, stručnjaci uglavnom savjetuju da se pažnja usmjeri na kompletan način ishrane.
Uravnotežen jelovnik, redovna fizička aktivnost i kontrola zdravstvenih parametara mogu imati mnogo veći značaj od povremenog konzumiranja pojedinih namirnica. Redovne kontrole, uključujući provjeru nivoa holesterola, pomažu da se eventualni problemi uoče na vrijeme.
Osobe koje imaju povišen holesterol ili druga hronična oboljenja trebale bi promjene u ishrani uskladiti sa savjetom ljekara ili nutricioniste. Savjeti iz medija ne mogu zamijeniti individualnu procjenu stručnjaka, jer potrebe organizma nisu iste kod svakoga.
