Posljednji trag zabilježila je sigurnosna kamera

Prema opisu događaja, Layanin otac kasnije je pregledao snimak sigurnosne kamere na kojem se vidjelo kako njegova kćerka stiže do početka planinske staze. Na snimku je izašla iz automobila, namjestila ruksak i krenula uskim putem koji je vodio među planinske predjele. Taj prizor postao je posljednji poznati trag njenog kretanja prije nego što joj se izgubio svaki kontakt s porodicom.

Kada se nije vratila u dogovoreno vrijeme, otac je pokušao stupiti u kontakt s njom. Međutim, njen telefon bio je isključen, a pozivi su ostajali bez odgovora. Kako su sati prolazili, njegova zabrinutost postajala je sve veća. Ubrzo je prijavljen nestanak, nakon čega je pokrenuta potraga u kojoj su učestvovali spasioci, dobrovoljci i timovi sa psima tragačima.

Pretraživani su planinski putevi, okolna područja i mjesta na kojima bi se studentica mogla skloniti ili povrijediti. Ipak, potraga nije dala rezultate. Nije bilo pouzdanog traga koji bi pokazao u kojem se pravcu Layan uputila nakon što je napustila početak staze.

Jedan detalj posebno je privukao pažnju učesnika potrage. Pored potoka pronađena je mala drvena figurica sove. Njen položaj djelovao je neobično, a dodatnu pažnju izazvalo je ponašanje pasa tragača. Prema priči, psi su pratili miris nestale djevojke sve do tog mjesta, ali nakon toga nisu željeli nastaviti dalje.

Drvena sova postala je jedini predmet koji je povezivao nestalu studenticu s područjem na kojem je posljednji put primijećena. Istražitelji, međutim, nisu imali dovoljno informacija da utvrde kome je pripadala, ko ju je ostavio niti kakvu je ulogu mogla imati u cijelom slučaju.

Kako dani nisu donosili nove rezultate, potraga je postepeno gubila intenzitet. Slučaj je na kraju ostao bez rješenja, ali njen otac nije prestao vjerovati da je Layan živa. Nastavio je čekati vijesti i nadati se da će se jednog dana pojaviti trag koji će objasniti njen nestanak.

Nakon tri godine pronađena je u skrivenoj prostoriji

Veliki preokret dogodio se, prema navodima iz ove priče, kada je grupa istraživača tokom obilaska planinskog područja ušla u staru pećinu. Krećući se kroz njene unutrašnje prolaze, otkrili su prostoriju koja se nalazila duboko ispod površine. Ono što su tamo zatekli potpuno ih je iznenadilo.

U prostoriji je sjedila Layan Mahmoud, djevojka za kojom se tragalo pune tri godine. Istraživači su je prepoznali kao nestalu studenticu, ali njeno stanje nije odgovaralo njihovim očekivanjima. Prema opisu, izgledala je uredno, odjeća joj nije bila vidno oštećena, a nije djelovala onako iscrpljeno kako bi se moglo pretpostaviti nakon tako dugog boravka na skrivenom mjestu.

Ipak, najneobičnije nije bilo ono što su vidjeli, nego njena reakcija. Umjesto da zatraži pomoć i pokuša napustiti pećinu, Layan je jednog od istraživača uhvatila za ruku i molila ga da je ne izvodi iz prostorije. Njeno ponašanje izazvalo je dodatnu zabrinutost jer nije pokazivala želju da se vrati porodici.

Istraživači su pokušali shvatiti zbog čega se tako ponaša. Nisu mogli razumjeti šta se dogodilo tokom tri godine njenog odsustva, niti zašto se djevojka koju su pronašli živa toliko protivila izlasku iz pećine. Dok su pokušavali razgovarati s njom, iz dubljeg dijela podzemnog prolaza začuli su se koraci.

Upravo tada situacija je, prema opisu događaja, postala još neobičnija. Layan je upozorila prisutne da se ne pomjeraju. Kada su usmjerili svjetiljke prema prolazu, ugledali su visoku figuru čije je lice ostalo skriveno u sjeni. U ruci je držala malu drvenu sovu, gotovo istu kao onu koja je pronađena pored potoka tokom prve potrage.

Jedan od istraživača odmah je pozvao ostale da napuste pećinu. Layan je pokušala zadržati muškarca koji joj je bio najbliži, upozoravajući ga da se nepoznatoj osobi ne dopada prisustvo stranaca. Ubrzo su se, prema priči, svjetiljke ugasile, a iz mraka su se začuli brzi koraci i pokreti.

Trojica istraživača uspjela su izaći iz pećine. Međutim, ono što se dogodilo nakon njihovog odlaska ostalo je bez jasnog objašnjenja. Kada su se narednog jutra spasilačke ekipe vratile na isto mjesto, prostorija je bila prazna. Layan više nije bila tamo, a nije bilo ni nepoznate figure koju su prethodne noći vidjeli.

Fotografija je otvorila još više pitanja

U pećini je, prema dostupnom opisu, ostao mali fotoaparat jednog od istraživača. Kada je pregledan posljednji snimak, pronađen je kadar na kojem se Layan nalazila iza jednog od muškaraca. Gledala je direktno u objektiv, a na njenom licu ponovo se mogao primijetiti neobičan osmijeh.

U pozadini su se nalazile i druge nepomične figure. Njihov identitet nije bilo moguće utvrditi na osnovu snimka, pa nije bilo jasno da li su predstavljale ljude koji su boravili u pećini ili nešto drugo. Fotografija je tako postala još jedan detalj koji je dodatno zakomplikovao već neobičan slučaj.

• Nekoliko sedmica kasnije uslijedio je novi događaj. Layanin otac navodno je ispred vrata pronašao kovertu. U njoj se nalazila fotografija njegove kćerke snimljena u unutrašnjosti pećine. Na poleđini fotografije bila je ispisana poruka koja je, prema priči, bila napisana njenim rukopisom.

• U poruci se izvinjavala što se nije vratila kući prije zalaska sunca i navodila da postoje stvari zbog kojih ne može napustiti mjesto na kojem se nalazi. Otac je prepoznao njen način pisanja, ali ga je posebno uznemirio datum koji je bio ispisan ispod poruke.

  Datum na fotografiji odnosio se na naredni dan, odnosno na vrijeme koje u trenutku kada je pronađena koverta još nije nastupilo. Taj detalj dodatno je pojačao misteriju i otvorio pitanje kada je fotografija zapravo nastala i na koji način je dospjela do kuće.

  Prema završetku priče, nakon tog događaja ni Layanin otac više nije viđen. Nije navedeno gdje je otišao, šta se s njim dogodilo niti da li je iko uspio pronaći dodatne tragove koji bi objasnili njegov nestanak. Tako su se u istoj priči našla dva odvojena nestanka, povezana s djevojkom, pećinom i predmetom koji se pojavljivao na različitim mjestima.

  Misterija bez jasnog završetka

  Najveća nepoznanica ostaje pitanje kako je Layan provela tri godine nakon nestanka. Nije objašnjeno od čega je živjela, kako je dolazila do hrane i vode niti ko je, ako je iko, boravio s njom u skrivenoj prostoriji. Njeno neobično ponašanje nakon pronalaska dodatno je zakomplikovalo pokušaje da se razumije šta se zapravo dogodilo.

  Posebnu pažnju privlači i drvena figurica sove. Prvi put je pronađena pored potoka, a zatim se pojavila u ruci nepoznate figure duboko u pećini. Nije poznato da li je riječ o istom predmetu, ko ga je napravio niti zbog čega se toliko puta spominje u ovoj priči.

  Ipak, važno je naglasiti da u dostavljenom tekstu nisu navedeni provjerljivi izvori, zvanični izvještaji policije ili spasilačkih službi, niti nezavisne potvrde opisanih događaja. Zbog toga ovu priču treba posmatrati kao misteriozan narativ, a ne kao potvrđenu vijest o stvarnom slučaju.

  Layanin nestanak, neobičan pronalazak i fotografija s neobičnim datumom čine priču u kojoj je gotovo svaki odgovor praćen novim pitanjem. Nema jasnog objašnjenja ko je boravio u pećini, zbog čega djevojka nije željela izaći niti šta se dogodilo nakon što su istraživači napustili podzemni prolaz.Umjesto očekivanog povratka kući i ponovnog susreta s porodicom, priča završava novim nestankom i tragovima koji ne daju konačan odgovor.