Pero Petrašević, bivši pripadnik paravojne jedinice „Škorpioni“, u iskazu je priznao da je tokom rata u Bosni i Hercegovini učestvovao u ubistvu 272 Bošnjaka. Njegove riječi izazvale su veliku pažnju javnosti, jer se rijetko dešava da neko iz redova vojnih i paravojnih formacija otvoreno govori o svojoj ulozi u zločinima.
Petrašević je pred sudom izrazio duboko kajanje i zatražio pravednu presudu. Na kraju je osuđen na 13 godina zatvora.
Izvor: izvorno.info
Ko su bili „Škorpioni“
„Škorpioni“ se opisuju kao paravojna formacija nastala tokom rata u Bosni i Hercegovini, koja se dovodi u vezu sa ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Prema navodima iz izvora, jedinica je bila pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i korištena je u najtežim operacijama, uključujući etničko čišćenje i ubistva.
Poznati su po brutalnosti i napadima na civile, prije svega Bošnjake. Zločini koje im se pripisuju i danas su predmet rasprava i istraživanja, a ostavili su dubok trag u kolektivnom sjećanju.
„Prodala me država, to je bol“
Petrašević u svom iskazu govori i o osjećaju izdaje od strane vlastite države. Kaže da je bio spreman dati život za zemlju, ali da ga je ta zemlja, kako navodi, prodala.
„Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol“, izjavio je Petrašević.
Njegova izjava istovremeno je priznanje krivice i svojevrsni vapaj vojnika koji se suočava s posljedicama onoga što je učinio. Upravo to dodatno otvara pitanje kako društvo gleda na izvršioce ratnih zločina.
Život prije rata
Petrašević je rođen u Sarajevu, u naselju Hrasno, gdje je odrastao u porodici koja je bila uklopljena u lokalnu zajednicu. Otac mu je radio u Hidrogradnji, a majka je bila učiteljica.
Prije rata je, kako se navodi, često posjećivao prijatelje Bošnjake tokom Bajrama. Taj kontrast između ranijeg života i zločina koje je kasnije počinio pokazuje koliko je rat uništio lične veze i povjerenje među ljudima.
O odnosu države prema pripadnicima jedinice rekao je i ovo:
„Služba je oprala ruke od nas, a država Srbija nas je pustila niz vodu“, rekao je Petrašević.
Optužbe na račun nadređenih
U intervjuu je iznio teške optužbe na račun svojih nadređenih. Tvrdi da su jedinicu „Škorpioni“ koristili za lične ciljeve, uključujući pljačku i sticanje imovine.
„Proglasili su nas paravojnom formacijom, optužili da smo išli u pljačkaški rat“, istakao je.
Njegove riječi otvaraju pitanje odgovornosti unutar vojnog lanca komandovanja. Petrašević sugeriše da su se mnogi pripadnici jedinice osjećali kao žrtve sistema koji ih je iskoristio, što dodatno otežava suočavanje s prošlošću.
Snimci zločina: pet minuta nasuprot 160
Jedan od značajnijih dijelova njegovog iskaza odnosi se na snimke zločina koje je jedinica snimila. Petrašević kaže da je javnosti dostupan samo kratak video od pet minuta, dok cijeli materijal traje 160 minuta.
„To je prava istina“, rekao je.
Time sugeriše da su mnoge informacije ostale skrivene od javnosti. Pitanje načina na koji se ratni snimci tumače i koriste, kao i transparentnosti u postratnom društvu, ostaje važno za istraživače i novinare.
Šire pitanje pravde i pomirenja
Slučaj Pere Petraševića ponovo otvara raspravu o odgovornosti za ratne zločine, pravdi i pomirenju. Njegovo priznanje može se posmatrati kao rijetka prilika za suočavanje s prošlošću, ali i kao podsjetnik na opasnosti nacionalizma, mržnje i rata.
Proces pomirenja, kako se ističe u izvoru, ne može biti završen bez uključivanja svih aktera: žrtava, društva i pravosudnih institucija. Njihov zadatak je da rade na prevenciji budućih sukoba i izgradnji povjerenja među narodima u regionu.
